Tko rano rani, dvije sreće grabi?

Rano ustajanje nekad je bilo važno kako bi se što više stiglo napraviti za dnevnog svjetla. S napretkom društva i internetske povezanosti koja nudi mogućnost rada s bilo koje točke u svijetu, sve je glasnije pitanje o nužnosti sustava rada od 9 do 17 sati

Mnogi mrze rano ustajanje. Neće to glasno reći pred svojim šefom, ali će doma opsovati svako jutro kad zazvoni sat i još jednom na “post it” na hladnjaku zapisati: “Pronađi posao koji možeš raditi od kuće!”
Svijet je, na žalost mnogih, tako koncipiran da svi moraju ustajati rano, biti u devet na poslu, osim ako su Šveđani (koji su, kao napredan narod ustanovili da je to teror i da na posao treba dolaziti u 10 sati)

Radnike i neradnike se “prepoznaje”  po tome ustaju li rano ili ne.. Mnogima je u našim korporacijama glavna zadaća i izazov stići na vrijeme na posao ili čak ranije, pa to nabijati drugima na nos. Sve kasnije što se događa tijekom dana ne može nadmašiti taj čin pojavljivanja u npr. 8.30 na poslu. Ne propušta se to naglasiti svakome tko se zatekne na hodniku kraj automata za kavu.

Ništa ne ide na silu

Dobro pročitajte sljedeću rečenicu: Bioritam je nemoguće promijeniti. Eto, to je istina. Prije tri godine znanstvenici s njemačkog sveučilišta u Aachenu nisu imali nekog osobitog posla, pa su stali proučavati mozak ljudi koji ustaju u različita doba dana. Oni su ustanovili da je navika ustajanja u određeno doba dana uvjetovana genetski, te da se mozak u onih koji npr. ustaju vrlo kasno bitno razlikuje od mozga ranoranioca. Nema tog treninga koji bi to mogao promijeniti!

Rađamo se kao:

1. ranoranioci – to su oni koji ustaju prije nego što svane i polaze lijegati s kokošima.
2. kao noćne ptice – ljudi koji tek popodne počnu funkcionirati, ali zato potegnu budni do ranih jutarnjih sati
3. kao svi oni koji su se smjestili između ova dva ekstremai ustajali bi, kad bi mogli, između 8 i 9.30 ujutro.

Sa svime se može pokusirati pa i s time. I može se na silu ljude dovesti u red, da ustaju u šest ili pet ili sedam, no onoga časa kad oni pođu na godišnji odmor ili se umirove, njihov se ritam vraća u svoje prirodno stanje.

Cijeli svijet, na žalost, funkcionira po shemi rada od 9 do 17. U novije je doba uvedeno klizno radno vrijeme, vjerojatno pod pritiskom onih koji taj režim više nisu mogli izdržati, i da se spasi nešto kreativnih duša koje u devet ujutro nemaju što reći. Tehnologija nam omogućava i rad bez radnog mjesta i to je već ozbiljan pomak ka komforu kojem teže normalni ljudi.

Boemi

Već spomenuti znanstvenici s ahenskog sveučilišta uočili su da je u nekim dijelovima mozga u noćnih ptica daleko manje bijele tvari nego u ranoranioca i ostalih. To navodno u njih izaziva onaj jet lag pogled kad ustaju rano i nisu pri sebi… Smanjena količina bijele tvari u mozgu zna biti uzrokom depresije, pa tako noćne ptice inkliniraju i takvim stanjima, ali navodno pojačano i cigaretama i alkoholu, nezdravoj prehrani… Eto kako su nastali i živjeli boemi! Tin Ujević bio je upravo takva noćna ptica! Spavao je dugo, potom radio ili trgovao vlastitim umom i pjesmama za ručak, a kad bi se spustila noć, išao je od kavane do kavane, pio, pušio (kažu i po sto cigareta dnevno!) i kad bi se vratio u cik zore, još je imao snage pisati…

Velika tajna

Imaju noćne ptice i neke dobre strane koje u današnjem svijetu više ne završavaju u boemi nego na visokim pozicijama u korporacijama! Pssst, to je tajna! Noćne su ptice daleko produktivnije od ranoranioca, imaju veće analitičke sposobnosti, a u današnjem poslovnom svijetu imaju uspješnije karijere i financijski znaju puno bolje stajati od ostalih. Zašto u “današnjem poslovnom svijetu”? Zato što kad prisilno dođu na posao u devet, do ručka ne rade ništa, samo zure u ekran, a popodne se razmašu i ostanu do kasno, pa to ostavlja izvrstan dojam na šefa: čovjek radi od devet do ponoći i ima sjajne rezultate. U današnjim, izrabljivački nastrojenim korporacijama, to je samo plus!

Suma sumarum, svoj bioritam nećete promijeniti, ali ga možete s ljubavlju prihvatiti, njegovati i poštovati! i po mogućnosti pronaći posao koji nije nužno raditi od 9 do 17 h. A u ovo doba digitalizacije svega, upravo takvi nam se poslovi ljupko osmjehuju u bespuću interneta…

Fotografije: Pixabay