Postoji nepregledno mnoštvo različitih sorti tikava, buča i bundeva, a jedna od najomiljenijih je narančasta bundeva ‘Hokkaido’, koja se ističe praktičnom veličinom (2-3 kilograma), blagim okusom i tankom korom.
Sve su popularnije i aromatične muškatne ili mošusne bundeve (npr. ‘Muscat de Provence’) te mnoge druge.
Neke se vrste uzgajaju radi sjemenki koje sadrže zdravo ulje i omiljena su grickalica. Uzgoj bundeva za sjemenke vrlo je dohodovna djelatnost i dobar dodatni prihod na malim obiteljskim gospodarstvima.
Za razliku od tikvica i patišona, koji se ljeti beru u ranijem stadiju razvoja, dok im je kora još sasvim tanka, te se moraju potrošiti ubrzo nakon berbe, zimske sorte bundeva i buča moraju prije berbe sasvim dozreti kako bi bile spremne za dulje skladištenje. Tako ćemo ih tijekom kasne jeseni i zime moći dugo čuvati a da one ne izgube na kvaliteti. Ovisno o sorti, berba se u pravilu obavlja između kraja rujna i sredine listopada, nakon što lišće počne žutjeti.
Optimalna zrelost dostignuta je kad peteljka ploda otvrdne i odrveni, a oko osnove peteljke stvore se brojne sitne pukotine. Međutim, berbu svakako obavite prije prvog jesenskog mraza! Uvriježeno je kvalitetu tikve provjeravati kuckanjem po kori, no taj način testiranja nije uvijek pouzdan, jer neke od najboljih jestivih bundeva s debelim plodovim mesom čak i u punoj zrelosti ne zvuče šuplje.
Ako je početkom jeseni vrijeme suho i sunčano, možete bundeve, nakon što ih odrežete, ostaviti da se prosuše i dozrijevaju na gredici. Za vlažna vremena bolje ih je prosušiti u zatvorenom, prozračnom prostoru, temperature oko 20 stupnjeva Celzijusa. Tako se povećava sadržaj vitamina C, a plodovo meso razvija punu aromu. Za dulje skladištenje prikladni su suhi prostori temperature između 10 i 15 Celzijevih stupnjeva.
