Crveni ili žuti plodovi cherry rajčica okupljeni su u dugačke grozdove i mame nas da ih uberemo i kušamo. Plodovi na krajevima grozdova dozrijevaju najkasnije, sadrže manje šećera, stoga su i manje slatki od plodova na početku grozda. Isti je slučaj sa svim sortama mini rajčica: preporučuje se prvo brati plodove koji rastu bliže stabljici, a one na krajevima grozdova ostaviti da još neko vrijeme dozrijevaju kako bi sakupili što više šećera.
Bujnim kultivarima divljih rajčica ne treba otkidati zaperke (bočne izbojke koji rastu u pazušcima listova), kao što je uobičajeno kod ostalih sorti rajčica koje se uzgajaju uz potporanj. Divlje rajčice jednostavno treba ostaviti da prirodno rastu. Ipak, preporučuje se izdanke voditi uz mrežu, ljevkasti potporanj ili ogradu da bi plodovi bili čisti i dobivali više sunčeve svjetlosti.
S grmolikih i divljih rajčica ne treba otkidati zaperke. Njihove sitne plodove berite pažljivo da im ne pukne tanka kožica
Mini rajčice najukusnije su kad su svježe ubrane s grma. Kožica prezrelih plodova lako puca pa ih treba obrati čim dozru. Rajčice koje ne stignete odmah pojesti, najbolje mogu očuvati aromu i čvrstoću na 15–18 °C. Rajčice nemojte čuvati u hladnjaku jer na niskoj temperaturi izgube slatkoću i velik dio tipične arome.
