Vrijeme izolacije kod mnogih je otvorilo prostor za bavljenje hobijima koji su bili dugo na ’listi čekanja’. Maja iz Zagreba ostvarila je davnu želju da nećakinji napravi kućicu za lutke. ‘Minijature me iz nekog razloga uvijek razvesele. Ima nešto u njima što me povezuje s djetinjstvom i donosi osmijeh na lice. Međutim, sve do sada nisam se okušala u izradi nečeg sličnog. Već neko vrijeme želim izraditi kućicu za lutke za moje nećakinje, budući da sam i sama kao djevojčica najviše uživala u igri slaganja vlastitih “interijera“, a neplanski sam se ovih dana našla s dosta slobodnog vremena na raspolaganju’, objašnjava uz smijeh.
Zanimalo nas je je li se pri izradi poslužila nekim tutorialom?
‘Nisam se služila nikakvim uputama, krenula sam u projekt “intuitivno”, uzimajući u obzir karakteristike dostupnih mi materijala, jer je osnovna ideja bila da cijela kućica bude izrađena od odbačenih materijala koji su u očima mnogih završili svoj ciklus.
Baza kućice ostatak je daske od borovine koja mi je ostala kao višak od jednog drugog projekta, dok su vanjski dijelovi kućice (zidovi) te deka između katova napravljeni od tanke šperploče koja je služila kao stražnji dio nečijeg ormara, pronađene na “privremenom” odlagalištu glomaznog otpada zgrade. Svaki komad na takav način prikupljenog materijala potrebno je prije bilo kakve upotrebe dobro oprati i dezinficirati. Dobra stvar kod ovakve šperploče je ta sto je jedna stranica ploče već plastificirana u bijelo, što daje priliku da kućica izvana ima uredan izgled fasade’
Koliko dugo je trajao proces izrade?
‘Kućicu sam izradila kroz tri dana – bez previše predaha, moram dodati :). Bilo je puno pokušaja, pogrešaka i eksperimentiranja s raznim materijalima, a sam proces sušenja ljepila je spor, te usporava cijelu priču’
‘Prvi dan napravila sam okvirni nacrt, izrezala sve potrebne ploče (ukupno šest komada različitih dimenzija) s otvorima za prozore i stepenište te krenula u postupak bojanja.
Bočne unutrašnje stranice kuće obojala sam u jedan sloj bijele trudeći se ostaviti trag kista kako bi djelovalo “rustikalnije”. Na ploči poda gornjeg kata oslikala sam brodski pod služeći se drvenim bojama i flomasterima, a unutrašnji zid gornjeg kata dobio je bijele linije koje oponašaju fuge između starih cigli.
Po završetku sušenja boje, prozore sam obukla u drvenu “stolariju” s unutrašnje i vanjske strane, kako bih pokrila sve eventualne nepravilnosti reza, te izvela križne i vertikalne spojeve u unutrašnosti okvira prozora.
Za izradu “stolarije” poslužili su mi drveni štapići velikih iskorištenih šibica.
Kraj prvog dana bio je posvećen spajanju svih dijelova kućice s bazom, kako bi se preko noći ljepilo dovoljno učvrstilo. Spoj gornjeg kata ojačala sam drvenim letvicama zalijepljenim na donji dio ploče, te sam naknadno sve spojeve dodatno osigurala i vijcima za drvo.
Drugi dan je svakako prošao zabavnije jer sam krenula u osmišljavanje interijera. Stepenice su definitivno bile najveći izazov cijelog procesa, s obzirom na to da sam se morala podsjećati da se radi o igrački i da ne moraju ispunjavati kriterije sigurnosti za korisnika svojim nagibom ili gazištem :).
Od namještaja, krevet je napravljen prvi, i to od debelog kartona koji je služio kao korica starog rokovnika. Nogice su izrezbarene od ostataka drvenih letvica pronađene na istom “glomaznom otpadu“. Komoda na katu je mala kartonska kutija presvučena drvenim letvicama, a za minijaturno ogledalo posegnula sam u kozmetičku torbicu.
Biljke
Veliki sam ljubitelj biljaka, pa sam vrlo brzo sam krenula u proces izrade što više malih lončanica, kako bi prostor što prije dobio „život“.
Monstera je oslikana u akvarelu, a listove sam povezala žicom te “posadila” u staro metalno grlo za žarulje.
Sukulenti su izrađeni od osušene akrilne boje, “posađeni” u ljuske kikirikija, a “sabljice” su izrađene od komadića papira umočenih akrilnu boju. 
Kraj drugog dana bio je posvećen izradi kuhinje od stare plutene ploče.
Elemente sam oslikala ručno, i kao i kod svih linija koje sam izvlačila, željela sam zadržati “razigranost” i nepravilnost linija.
Za bijele kuhinjske zidne i podne pločice iskoristila sam ostatak plastificirane podloge za ladice koja mi već neko vrijeme stoji u ostavi, a vesele točkaste tapete su od starog, istrošenog gumenog podloška za tanjure.
Prije lijepljenja tapete na zid, izradila sam i pričvrstila na nju kuhinjski sat načinjen od obruča za ključeve, te mali natpis “home”.
Najveća sreća drugog dana je svakako bila donacija lustera od drage susjede koja mi je poklonila svoju lampicu na baterije i time na najljepši mogući način upotpunila izgled gornjeg kata (hvala ti, Jelena!).
Žica lampe sakrivena je iza grede, a baterijski spremnik nalazi se u “ormaru” koji je napravljen od kutije velikih šibica, tako da se baterije mogu lako izvaditi i zamijeniti jednom kad se potroše.
Treći dan izradila sam namještaj za dnevni boravak od ostataka materijala za tapeciranje. Nogice namještaja su od bambusovog štapa s balkonskog vrta, a policu za knjige i zvučnik izrezbarila sam od drvenih letvica te oslikala.
Sav je namještaj u kući pomičan (osim kuhinje koja je pričvršćena na bočne stijenke), kako bi dijete moglo samo istraživati prostor i mijenjati njegov izgled sukladno vlastitim željama i igri.
Krov kuće također se može maknuti zbog lakšeg pristupa u igri ili potrebe za naknadnim dodavanjem novih komada namještaja’
Oduševile su nas fotografije maca koje ‘provaljuju’ u kućicu 🙂
‘Ah da, jedan od većih izazova prilikom izrade je svakako bilo obraniti kuću od napada velikih mačaka 🙂 Moje dvije mace, Pablo i Koda, već su navikle da svako malo nešto izrađujem i pilim u boravku ili na balkonu, tako da su naučile ostaviti me na miru prilikom izrade. Ipak, na kraju svakog dana morale su doći u inspekciju, te su mi čak pomogle da atestiram gorni kat na njihovu kilažu.
Bilo mi je izrazito zabavno kamerom loviti trenutke njihovog istraživanja unutrašnjosti kućice, a njima su, kao i u stvarnome svijetu, biljčice bile najinteresantije‘
A kako je reagirala nećakinja?
‘Mia je oduševljena poklonom. Izjavila je da će zamoliti čarobnjaka da je smanji kako bi mogla tamo živjeti. Upozorila sam je da nema spojenu vodu, a ni sanitarnog čvora i da uvijek pazi što želi 🙂
Ali ta izjava i njen izraz lica vrijedile su posla i naknadnog čišćenja silne prašine u stanu‘
Zanima nas i je li još neka nova kućica u planu?
‘S obzirom na to da sam pronašla neopisiv, gotovo terapeutski užitak u izradi, i veselio me svaki trenutak i svaka nova ideja koja mi je došla, definitivno bih voljela napraviti još koju!’
Maja je inače po struci krajobrazni arhitekt, a po zanimanju trenerica i vlasnica plesnog studija Polleo u Zagrebu.
U slobodno vrijeme voli istraživati svoje kreativne potencijale kroz različite materijale, a najviše uživa u radu s drvetom, izrađivanju novog ili restauraciji starog namještaja. Veseli je rad u glini, ilustracija, fotografija i grafički dizajn.
‘Izazovi uređenja prostora (kako eksterijera tako i interijera) posebno su mi zanimljivi. Volim promišljati o prostorima i svim mogućim načinima njihova oplemenjivanja, te pratiti razvoj u trendovima uređenja‘
Fotografije: Maja Džankić
