Uočili ste da neke biljke koje ste posadili ne cvjetaju. Pitate se je li moguće da uz sve što nas je zadesilo ove godine, sad i biljke “štrajkaju”? Ne, razlog je vjerojatno daleko banalniji, iako ćete se u pokojem slučaju morati malo više potruditi da riješite problem. Navodimo moguće razloge.
Neodgovarajući položaj
Sadnja na neodgovarajući, obično presjenovit položaj čest je uzrok slabe cvatnje. Kad biljke koje trebaju sunce, poput lavande, ruže i sličnih, posadimo na sjenovito mjesto, one svu raspoloživu energiju troše kako bi stvorile više lisne mase koja im je u tim uvjetima potrebna za fotosintezu pa zanemaruju stvaranje cvjetova. Ako je neprikladan položaj razlog za slabu cvatnju, jedini načini da se to promijeni su presađivanje ili prorjeđivanje krošanja drveća . Stoga ujesen presadite biljku na prikladniji, sunčaniji položaj ili u vrijeme mirovanja vegetacije od kasne jeseni do kasne zime obavite rezidbu okolnog grmlja i drveća. Isto vrijedi i za biljke poput rododendrona kojima ne odgovara direktno sunce: za njih je idealna polusjena (gdje ipak ima nešto sunca), a ne duboka hladovina.
Neadekvatna gnojidba
Pretjerana gnojidba može biti razlog za slabiju cvatnju, pogotovo kod biljaka koje su prirodno navikle na škrta tla. Neuravnoteženi unos hranjivih tvari, s viškom dušika i manjkom fosfora, izaziva bujanje zelene mase i slabu cvatnju. Dušik potiče rast zelene mase i stvaranje listova, dok fosfor djeluje suprotno i potiče razvoj cvjetova. Većina vrtnih trajnica zapravo i ne treba intenzivnu gnojidbu – dodavanje organskih gnojiva poput komposta, stajnjaka ili mljevene rožine jednom godišnje sasvim je dovoljno. Prihranjujete li mineralnim gnojivima, birajte NPK gnojiva s uravnoteženim odnosom hranjivih tvari ili smanjenim udjelom dušika. Redovita gnojidba potrebnija je biljkama lončanicama i balkonskom cvijeću koje se treba prihranjivati specijalnim gnojivima za cvatuće biljke koje sadrže veći udio fosfora. Gnojidbu treba prilagoditi i tlu: na teškim, ilovastim tlima gnojidba je manje potrebna nego na suhim pjeskovitim tlima koja na sadrže humus.
Pogrešna rezidba
Ovaj uzrok izostanka cvatnje najčešći je kod grmova. Grmovi proljetne cvatnje, poput forzicije (Forsythia), udikovine (Viburnum) i pajasmina (Philadelphus) zameću cvjetne pupoljke u prethodnoj godini i zato ih ne smijemo orezivati kasno zimi prije cvatnje jer bismo tako odrezali sve zametnute cvjetne pupove. Rezidba u rano proljeće moguća je kod grmova ljetne cvatnje kao što su vrtni hibiskus (Hibiscus syriacus), metličasta hortenzija (Hydrangea paniculata) i ljetni jorgovan ili leptirov grm (Buddleja), jer ovi grmovi cvjetaju na ovogodišnjim izbojcima pa što više mladica imaju, to će cvatnja biti bujnija, iako malo kasnija. Što se tiče hortenzija, budite oprezni! Jedino metličastoj hortenziji koristi ranoproljetna rezidba – ostalim vrstama, poput najpopularnije vrste Hydrangea macrophylla rezibda u rano proljeće ne treba, tj. time bismo uklonili sve pupove zametnute u prošlog godini. Odstraniti možete jedino ocvale prošlogodišnje cvatove na samim vrhovima izdanaka.
Uzgoj iz sjemena
Biljkama uzgojenim iz sjemena treba dulje vrijeme da prvi puta procvatu. Uzgoj reznicama i cijepljenjem u tom je smislu učinkovitiji, jer takve biljke već nakon godinu ili dvije prvi puta procvjetaju. Razlog je poprilično jasan: sijanci (biljke uzgojene iz sjemena) moraju proći sve razvojne stadije od klijanja do zrelosti, a za to je potrebno vrijeme. Taj se proces izbjegava uzgojem iz reznica i putem cijepljenja. Reznica je izbojak (grančica) koja se uzima s odrasle biljke i ukorjenjuje u zemlji ili vodi da bismo dobili novu samostalnu biljku. Dobar primjer razlike je glicinija (Wisteria): primjerci uzgojeni iz sjemena procvatu tek nakon desetak godina, a ni tada ne cvjetaju bujno poput cijepljenih primjeraka. Zato uvijek birajte cijepljene sadnice glicinije!
Alternativna rodnost
Mnoge biljke prate dvogodišnji ritam kad je riječ o cvatnji i rodnosti. U prvoj godini cvjetaju iznimno bujno, dok su drugoj cvatnja gotovo izostane. Ova pojava naziva se alternativna rodnost i česta je kod nekih sorti jabuka, ali i kod nekih ukrasnih biljaka kao što je jorgovan. Naime, nakon bujne cvatnje u prvo godini biljka troši energiju na stvaranje velike količine sjemena pa zanemaruje zametanje cvjetnih pupova za sljedeću sezonu. Kod ukrasnih grmova rješenje je u odstranjivanju ocvalih cvjetova nakon cvatnje (kako se ne bi nepotrebno razvijalo sjeme), odnosno prorjeđivanje suvišnih plodova na jabukama. “Krađom” sjemenki energija se preusmjerava na zametanje cvjetnih pupova za sljedeću sezonu.
Sorte koje ne cvjetaju
Kultivari nekih biljnih vrsta jednostavno su stvoreni tako da ne cvjetaju, tj. nisu u stanju stvarati cvjetne pupove, ali to niste znali kad ste biljku kupili. U pravilu je riječ o sortama koje su uzgojene samo radi dekorativnih listova, a ne radi cvatnje. Među takve se vrste ubrajaju kuglasti bagrem (Robinia pseudoacacia ‘Umbraculifera’) i kuglasta katalpa (Catalpa bignonioides ‘Nana’) koje su uzgojene radi specifičnog kuglastog do eliptičnog oblika krošnje.
Posebni životni ciklus
Neke biljke cvjetaju samo u posebnim uvjetima uzgoja koje je u kući ili vrtu teško reproducirati. Čest primjer je božićna zvijezda (Euphorbia pulcherrima). Ova biljka “kratkog dana” potječe s ekvatora gdje dani i noći traju otprilike jednako. Ako je previše izložimo dnevnoj svjetlosti, izostat će poticaj za stvaranje novih cjetnih pupova. Zato ovu biljku ujesen treba tijekom četiri do šest tjedana zamračivati (pokrivati kartonom) na dvanaest sati dnevno kako bi do Božića formirale cvjetne pupove.
Specifičan životni ciklus ima i amarilis (Hippeastrum). Ova tropska lukovičasta vrsta kod nas cvjeta zimi, a zatim je nastavljamo uzgajati (ne režući listove) tijekom proljeća i ljeta. Od kolovoza do početka studenog treba biljku prestati zalijevati kako bi prošla fazu mirovanja. U kolovozu postupno prestanite zalijevati i pričekajte da lišće usahne. Zatim ga odrežite i lukovicu uskladištite do kraja listopada na tamno i prohladno mjesto (temperature oko 15 °C). Početkom studenog presadite lukovicu i počnite lagano zalijevati. Tako će oko Božića vaš amarilis ponovno procvasti.
