Vidimo je kao dio logotipa za lutriju. Iz nekog razloga, ona je naš mali srećonoša. Ali zašto?
Seljaci su ih, naime, baš voljeli i bili presretni kad bi ih vidjeli u svome vrtu, jer ova mala točkasta neman nezaustavno tamani uši i nametnike s biljaka. Naime, nikad nije sita i jako je dobro da ima nametnika za jesti, jer kad njih usfali… Bolje da ne znate što će onda jesti… No, to na stranu, seljaci su bili presretni kad bi je vidjeli, pa su joj brže-bolje nadjenuli ime majke Božje, Marije.
Nijemci tako kažu Marienkäfer. Na engleskom je ona Ladybug (Lady u značenju “Gospa”). Mi smo to malo simplificirali, pa odlučili da ona bude Mara. Buba Mara. Neki su se domislili da bude božja ovčica. Koja je ovčica samo ako ima što jesti… 😀
Ako baš ne jede, crvena, točkasta ovčica će malo hofirati ostalim ovčicama, ona baš voli ljubavne igre, zna tome posvetiti sate. Ma tko je ne bi htio za svoga srećonošu!
U biti, ona frustrira samo japanske origami majstore. Ona je u njihovom svijetu pravo malo, nedostižno božanstvo. Način na koji razvija i skuplja svoja krilca u jednoj desetinki sekunde, neponovljiv je. Japanci su se potrudili to istražiti i uočili svojevrsno savijanje u obliku slova Z, u okviru kojega potom uslijedi i tzv. “dijamantno” preklapanje… ukratko, niti jedan origami majstor to ne može ponoviti s papirom. Sorry.
