Medvjeđi luk ili srijemuš samonikla je biljka čije jestivo lišće ima tipičnu aromu češnjaka. Uspijeva u svijetlim listopadnim šumama, ali raste i u vrtu, npr. ispod grma ili pokraj živice, gdje ćete ga svake godine imati pri ruci. Listove medvjeđeg luka berite dok su posve mladi − svakako prije pojave cvjetova − dok je njihova tipična aroma po češnjaku razmjerno blaga. Specifičnu aromu daju mu sumporasta ulja koja imaju antibiotska svojstva, a izlučuju se preko kože i sluznica. Unatoč prepoznatljivome mirisu, katkad se medvjeđi luk može pobrkati s otrovnom đurđicom, koja niče nešto kasnije, u mjesecu travnju, a i mladi listovi su drukčiji: nemaju miris po češnjaku te su po 2-3 lista spojena tako da oblikuju stabljiku svijetlozelene, poslije smećkaste boje. Često se već nazire i cvjetna stabljika s okruglim zvonastim cvjetovima. Listovi medvjeđeg luka uvijek niču iz zemlje pojedinačno, svaki na tankoj bijeloj stapki, tvoreći guste pokrove.
Od medvjeđeg luka može se napraviti vrlo ukusan pesto:
Dvije šake svježe ubranog medvjeđeg luka pomiješajte s 20 g pinjola i malo soli, pa sve zajedno usitnite u mužaru ili blenderu, uz dodavanje 50 ml maslinovog ulja. Na kraju umiješajte 20 g naribanog parmezana ili pecorina.
