Mandali Mendrilla posebna je osoba kakvih nema puno. Modna je dizajnerica porijeklom iz Hrvatske, izuzetno uspješna u onome što radi, i to u svjetskim okvirima. U tome, ponekad okrutnom svijetu mode, ona je odlučila krenuti putem poštivanja ljudi, životinja i okoliša, te je nadahnuće svima koji se ponekad pitamo možemo li spojiti profesionalni ‘uspjeh’ (koji uključuje i materijalnu nagradu) s načinom poslovanja koji je dobronamjeran, visoko etičan, pošten i fer. Ovo je jedan takav pozitivan primjer!
AL: Kako izgleda vaš dosadašnji poslovni put? Postoji li nešto što biste mijenjali ili učinili drukčije? Na što ste osobito ponosni, što vas od svega najviše ispunjava?
MM: Moj prvi ozbiljni modni korak dogodio se na IFF Fashion Newsu 1995. Tada je organizatorica Katja Restović prepoznala nešto u meni te odlučila moju kolekciju predstaviti u posebnom svjetlu, kao temu Fashion Weeka te sezone. Moj su rad popratili i mnogi mediji, nagradilo ga je nekoliko stručnih žirija te sam dobila puno podrške. Jedan od mentora bio je i moj sada dugogodišnji prijatelj i inspiracija, Goran Lelas, jedan od najuspješnijih hrvatskih dizajnera koji radi u Milanu i New Yorku.
Zadovoljna sam svojim dosadašnjim poslovnim putem i mislim da sam iz svake faze naučila nešto što je bilo potrebno primijeniti u onoj sljedećoj. Ništa ne bih mijenjala osim svojih nezrelih reakcija. Ono što me najviše ispunjava su suze radosnice ljudi koje je dirnulo nešto sto sam osmislila te sreća onih kojima sam pomogla izgraditi vlastite karijere.
AL: Mijenjate uobičajena pravila i obrasce o uspješnoj karijeri u modnoj industriji: sve što radite visoko je etično, izuzetno poštujete ljude s kojima radite i okoliš u kojem djelujete, koristite ekološke tkanine, ne upotrebljavate životinjsku kožu, svaki proizvod koji izađe iz vašeg ateliera dotaknut je duhovnošću, ljubavlju, višim smislom. Je li vaš put do spajanja ovih, po nekima možda idealističnih principa rada i, uobičajeno grube modne tekstilne industrije, bio dug i težak? Što vas je vodilo u trenucima koji su bili izazovni? Kako ustrajati na svom nepokolebljivom putu?
MM: Nedavno mi je dobar prijatelj, britanski hinduistički svećenik ispričao zanimljivu priču o tome kako se on nosi sa izazovima. Rekao je da je život poput oceana i da ako osoba roni duboko, neće osjetiti valove, a ako roni još dublje, neće niti primjetiti nevrijeme. Ne bih rekla da je moj put težak, iako bi promatrači mogli primjetiti da su na površini mog zivota prohujala određena nevremena. Trudim se ’roniti’ u dubinu istocnjačke i zapadnjačke filozofije i duhovne znanosti. U ‘teškim’ se trenucima oslanjam na svoje duhovne spoznaje i poticaj su mi da razmislim o dubljem znače nju teških trenutaka, koji su se uvijek pokazali kao lekcije svemira u kojim sam naučila kako postati bolja osoba.
Na početku karijere gospodin Lelas mi je savjetovao da započnem vlastiti atelier jer je smatrao da je moj talent prevelik za ograničenja koja bi mu bila nametnuta u ispunjavanju vizija drugih. Osjetila sam poziv da ostvarim vlastitu viziju te već od 1995. djelujem samostalno. Moj atelier djeluje kao agent pozitivnog pomaka u društvu te mu početna ideja nije bila zarada i prilagođavanje tržištu, iako sam svjesna materijalne strane života i važnosti dobre organizacije za pružanje podrške kreativnom zanosu. Ponekad i sama organizacija moze biti umjetničko djelo.
Vjerujem da ako osoba djeluje u skladu sa svojim unutrašnjim pozivom, sredstva i pomoć ljudi za takvo djelovanje se materijaliziraju. Moje je iskustvo da su naše misli ‘stvari’ i da svojim mislima možemo ‘stvoriti’ vlastiti život.
Kako bih zadržala duh svog ateliera nekada sam morala donijeti odluke koje su značile odbijanje povelikih ponuda, ali drago mi je da sam tako postupila jer nalazim veće zadovoljsto u stvaranju lijepoga i dobroga nego brojenju novca i posjeda. Poštujem novac i stvari kao energije koje su meni kao osobi potrebne jer po prirodi nisam asketa. Te se energije mogu upotrijebiti u vrlo dobre svrhe, ali sam svjesna opasnosti koju nosi pohlepa. Svakodnevno se u svojoj meditaciji molim da djelujem u energiji ljubavi i samilosti te da me ‘uspjeh’ i dobra koja su obično dio ‘uspjeha’ ne dodiruju i ne ometaju umjetničko stvaralaštvo.
AL: Smatrate li da je za mogućnost rada na ovaj način potrebno poslovanje i život prebaciti na tržišta drukčija od hrvatskog? Imate iskustvo rada na ovdašnjem i raznim svjetskim tržištima, što biste naveli kao prenosti, a što nedostatke modne industrije na ovim prostorima?
MM: U današnje vrijeme mnogi ljudi cijene napore prema unapređenju kvalitete života. Energija je to nalaženja zadovoljstva, u mom slučaju kao umjetniku na primjer, u stvaranju lijepoga u skladu sa što višim etičkim načelima te radi nesebičnog zadovoljstva, tj. sreće koje se bazira na usrećivanju drugih bez vezanosti za osobno zadovoljstvo.
Stvaranje je to u kulturi obilja, znajući da živimo u neiscrpnom izvoru pozitivne energije koja nas voli i želi da budemo sretni. Stvaranje u vrlini uvijek je dobro promišljeno i popraćeno visokom organizacijom i profesionalizmom, jer i to je njen dio.
U svom radu nastojim djelovati onako kako veseli mene i druge. Važno mi je da ne pokušavam namamiti kupce kroz niske marketinške trikove već im se trudim ponuditi nešto duboko i vrijedno što ce ih veseliti i dugo nakon što smo se sreli kroz rad mog ateljea. Često sretnem kupce koji čak i nakon dvadeset godina jos uvijek čuvaju svoju unikatnu haljinu, iako ponekad više u nju ni ne stanu.
Razmjena sredstava i djela prirodni je rezultat takvog djelovanja.
Mislim da hrvatska modna industrija ima veliki potencijal jer su ljudi u Hrvatskoj, u mom iskustvu dobroćudni, brižni, misaoni i jako kreativni. Što više njeguju te kvalitete, a manje se obaziru na takozvanu ’svakidašnju jadikovku’ koja je također vrlo izražena na našim prostorima, život ce im krenuti na bolje. Živjela sam u Hrvatskoj i znam da na našim prostorima bilo je i još uvijek ima puno problematičnih elemenata te ponekad izgleda da se s njima nemoguće nositi, ali kako sam iskusila moć pozitivnog razmišljanja i vjerujem u moć meditacije znam da ako svaki dan, dan po dan i malo po malo dozvolimo sebi mogućnost da bi budućnost mogla donijeti nešto ljepše, iako nam u danom trenutku izgleda kao da ne može, te ulažemo napor, čak i ako je vrlo mali jer nam se čini da ni toliko ne možemo, da se izrazimo nesebičnim davanjem naših talenata drugima, organizirano i profesionalno, kroz neko vrijeme vidjet ćemo da će se stvari početi događati u smjeru koji će nas razveseliti.
Jako sam ponosna na mnoge moje hrvatske kolege umjetnike i dizajnere, iako se ne smatram pripadnicom jedne države ili društva. Nakon toliko putovanja, čitanja i filozofiranja i dva državljanstva meni je cijeli svijet jedna velika obitelj i trudim se tu atmosferu izraziti u svom ateljeu.
AL: Uključeni ste u nekoliko projekata paralelno, vodite bogat poslovni život, puno putujete… Koji je recept za toliku energiju i usredotočenost? Pretpostavljamo da redovito vježbate jogu? Kako se hranite, kako izgleda vaša svakodnevica?
MM: Ono što me motivira prvenstveno je moja priroda koja je dvostrana. S jedne strane volim stvarati lijepo, a s druge volim komunicirati s ljudima. Volim element uzbuđenja koji je prisutan u modnom prikazu te osjećaj dobrih tkanina. Moda je moja umjetnička avantura.
Ujutro redovito meditiram uz mantre i vizualne meditacije kroz arcana yogu te izvodim nekoliko klasičnih ‘pozdrava suncu’. Suprug mi je učitelj joge te nekoliko puta tjedno predvečer pohađam njegove satove.
Prehrana mi je vegetarijanska i veganska jer se trudim ne konzumirati mlijeko koje nisu dale krave koje su voljene i njegovane. Krave koje su voljene i nisu u životnoj opasnosti daju jako puno mlijeka iz ljubavi prema ljudima i to je tzv. nenasilno (ahimsa) miljeko dobro za tijelo i ‘dušu’.
Kada je došlo vrijeme da svoj umjetnički modni atelier pretvorilm u organiziranu tvrtku, primjetila sam da imam tendenciju da previše radim, što me je pomalo izbacilo iz ‘harmonije’ te mi je počelo utjecati na zdravlje. Čim sam to osvijestila, napravila sam pauzu te zaključila da me je umalo dotakla ‘mašina’ pohlepe. Što je uspjeh veći, to je potrebna veća koncentriranost na principe djelovanja u ‘vrlini’. Ponekad nakon mnogo godina vježbanja meditacije i joge možemo početi misliti da nas ne mogu dotaknuti niže energije, ali moje iskustvo je da je uvijek bolje biti na oprezu.
AL: Nakon Rijeke, Indije, Amerike i Amsterdama, koje mjesto sada smatrate domom?
MM: Amsterdam je meni jos uvijek jedan od najljepših gradova na svijetu te održavam vezu s tim gradom, posebno jer mi je muž rođeni Amsterdammer 🙂 Jedno od najvećih veselja mi je vožnja biciklom u Nizozemskoj te obilaženje amsterdamskih muzeja.
AL: I sama sam pripadnica uvjerenja da odjeća treba biti dugoročna investicija, vežem se uz određene komade i nosim ih dugo, a odlažem u recikliranje ili darujem udrugama koje brinu o napuštenim životinjama tek kad su dale svoje, uz obaveznu zahvalu svakom pojedinom odjevnom predmetu. Imate li i vi svoje omiljene komade? Nosite li i odjeću drugih proizvođača? Imate li omiljene dizajnere ili modne brandove?
MM: Hvala što si ovo sa mnom podijelila, jako mi se sviđa tvoj način djelovanja prema stvarima. I ja sam mišljenja da su ‘stvari’ u neku ruku živa, vibrirajuća energija prema kojoj se trebamo odnositi s ljubavlju i zahvalnošću.
Ono sto najviše volim nositi je odjeća koja je proizvod dobre namjere i estetskog senzibiliteta.
Neki od mojih najomiljenijih komada su haljine i suknje iz ručno tkane kolekcije Silk and Colors, koja je dijelom proizvedena u domovima indijskog sela Vrindavan te se dovršava u našem atelieru dodavanjem finih detalja i kontrolom kvalitete izrade, a koju sam dizajnirala zajedno s mužem, od ručno tkane svile mira (peace silk), dobivene bez ubijanja dudovih svilaca. Ta će kolekcija uvijek biti dostupna u mojem atelieru, kao i ostale kolekcije koje ne ovise o dostupnosti posebnih materijala, jer ne vjerujem u stvaranje mode koja prolazi.
Vrindavan je neobičan gradić s preko 5000 hramova i nosi posebno mjesto u mom srcu jer su mnogi tamošnji ljudi odrasli u kulturi nesebičnog služenja. Širom svijeta i u najvišim društvenim krugovima nalazim srodne duše, tzv. ’fanove’ Vrindavana i svi ga se rado sjećamo.
Volim i poneki komad prijateljice, mlade dizajnerice iz London School of Fashion Site Bell, koja je sama otišla u Indiju i proizvela svoju ručno tkanu kolekciju u suradnji s jednom indijskom tvrtkom koja proizvodi odjeću po etičkim standardima. Jednu od njenih košulja sam toliko voljela da sam je nosila dok se nije raspala 🙂
Svaki dizajner ima barem nešto sto mogu smatrati lijepim, ali trudit ću se kupiti one komade koji su lijepi, ali i proizvedeni nenasilno jer sam izuzetno energetski osjetljiva i ne želim poticati nasilje nad životinjama i ljudima. Među dizajnerima koji se odveć ne obaziru na to jesu li materijali s kojima rade dobiveni nasilno ili ne, neke smatram estetskim genijima te mislim da se na to ne obaziru jer su naučeni misliti na određen način, ali mislim da će s vremenom i oni usvojiti sve više i više novog vala kriterija nenasilne mode u skladu s vremenom koje se mijenja.
Ipak, ne ulazim u to kako druge dizajnerske kuće vode business niti sam zagovornik ocrnjivanja ljudi i kompanija koje ne dijele iste filozofske poglede na svijet poput mene. Odlučila sam da u ljudima prepoznajem samo ono dobro i lijepo. Ne vjerujem u osuđivanje već u isticanje i pohvalu dobroga sto rade. Mislim da jedino što svi ljudi na svijetu žele u dubini srca je biti sretni i zadovoljni, kako sami za sebe tako i za druge. Kada bi vidjeli primjer boljeg načina dostizanja sreće, vjerujem da bi ga prihvatili.
AL: Vjerujete li da odjeća energetski zrači te utječe na raspoloženje, pa čak i zdravlje onoga tko je nosi?
MM: Da. Na primjer, predmet koji je dobiven ubojstvom bića koje je osjetilo veliku bol, u sebi sadrži energiju te tuge i boli i ta energija utječe na energetsko tijelo (raspoloženje, misli…) osobe koja taj predmet nosi. Jos je u osamdesetima o tome na sličan način govorio i pokojni Franco Moschino te nisam zaboravila intervju u kojem je predvidio da budućnost mode nije u novim oblicima već u novoj energiji koju će predmeti nositi.
AL: Među ljubiteljima Vaše mode ima i poznatih osoba no za kakvu ženu zapravo volite raditi? Polazite li od sebe i vlastitih potreba, radite li istraživanja prije novih kolekcija, imate li viziju ‘tipične klijentice’?
Što se tiče imena ‘poznatih’, nisam fan ‘name droppinga’. Iznimno cijenim svaku osobu koja nosi ono što sam dizajnirala i trudim se istaknuti sve koji mi se jave na svojim društvenim mrežama. Posebno me veseli suradnja s amsterdamskom Samadhi Dance Company za koju sam dizajnirala neke od kostima i nadahnula neke od njihovih koreografija svojom haljinom Mandala of Desires, te s Anom Luciom Alves, poznatom brazilskom manekenkom koja je i producentica i glumica. Što se tiče ‘tipične’ klijentice, vjerujem da smo svi jedinstveni i trudim se ljude ne svrstavati u grupe. Grupiranje ljudi nije povoljno za moj način rada koji se bazira na velikom poštovanju individualnosti klijenata. Svaka je osoba na svoj jedinstveni način divna i ja se trudim to istaknuti na najbolji mogući način.
AL: Što mislite, kako će se razvijati modno tržište u budućnosti? Vidite li kraj masovne hiperprodukcije, iskorištavanja ljudi i životinja, resursa.. Jeste li optimist po pitanju buđenja svijesti čovječanstva općenito?
MM: Vidim smanjenje, ako ne i kraj iskorištavanja životinja i resursa u malo daljnjoj budućnosti, jer povijest pokazuje tendenciju ka povećanju samilosti na planeti i sve većoj svijesti o tuđjoj patnji te da ljudsko društvo spoznaje nove i bolje načine kako dostići višu kvalitetu sreće, koja ne mora počivati na nečijoj nesreći.
AL: Kreirate li sve komade sami ili dio prepuštate timu?
MM: Većinu komada te prototipa kreiram, a čak i izrađujem sama. Volim surađivati i s drugim dizajnerima i umjetnicima. Kolekcija Silk and Colors napravila sam u suradnji s mojim suprugom, Madhuom Van Paareom; linije kolekcije Lalalali nadahnute su stilom crteža umjetnika Drdha Vrate Gorricka, vez na haljinama Mandala of Desires i Kamadhenu ostvaren je u suradnji s dvjema umjetnicama Aniyora Vegter iz Belgije i Eugenie Yasnaya iz Ukrajine itd.
AL: U haute couture liniji Yantra Couture način izrade vrlo je specifičan i u potpunosti individualiziran. Možete li nam opisati proces nastanka modela? Kakve klijentice biraju ovaj, vrlo unikatan, način odijevanja?
MM: Radujem se što sam otkrila proces Yantra Couture, nadahnut drevnom istočnjačkom znanošću crtanja Yantri tj. Mandala. Yantra Couture otkrila sam 2014. tijekom stvaranja haljine-skulpture Mandala of Desires (Blue Lotus Wish Tree), na koju posjetitelji vezuju svoje želje s ciljem stvaranja ljepšega svijeta pozitivnim razmišljanjem. Kroj te haljine bazira se na Goloka Yantri, dijagramu koji predstavlja nacrt zvučne vibracije ’planete želja’ koja je opisana u drevnom indijskom spisu pod nazivom Brahma Samhita. Izgleda da je to bila prva haljina u suvremenom svijetu čiji je kroj baziran na Yantri.
Ovaj moj proces dizajniranja haljina nešto je novo i posebno. U svijetu u kojem živim, sve oko nas ima osobnu zvučnu vibraciju. Zvučne vibracije se pretvaraju u dijagrame koji nose ozračje dotične osobe ili predmeta. Pri stvaranju objekta u Yantra Couture procesu, pokušavam, zajedno s klijentom, dokučiti osobni dijagram, Yantru klijenta u vezi s odjevnim predmetom kojeg želi.
Nakon izrade dijagrama, izradjuje se toile, prototip po mjerama klijenta, a ponekad se toile pretvara u dijagram. Klijent potom sudjeluje u fittingu te se odjevni predmet izrađuje tek kada kroj potpuno pristaje.
AL: Kakva je kolekcija Lalalali? Kome je namijenjena i po čemu se razlikuje od drugih?
MM: Linija Lalalali namjenjena je djevojkama i ženama koje vole sport te pri tome žele izgledati profinjeno. Dizajnirala sam i kolekciju za muškarce te nekoliko unisex modela. .
Lalalali je zamišljena poput muzeja finih umjetnina izrađenih u skladu s visokim frekvencijama stvaranja i harmonije u svemiru, izloženih na ljudskome tijelu. Svi su modeli načinjeni od organskog pamuka i drugih prirodnih ili ekološki povoljnih materijala.
AL: Osim odjeće, dizajnirate i nakit s prepoznatljivim crvenim srcima od murano stakla? Kako je došlo do toga i zašto ste izabrali upravo dekorativnu formu srca, nosi li taj nakit kakvu poruku?
MM: Oblik srca u modernom je društvu sinonim za ljubav te sam svoju prvu liniju nakita htjela povezati s ljubavlju. Dizajnirala sam ga u suradnji s riječkim brendom Collectiv jer je osnivač brenda moj školski kolega Nikica Nežić. Kada sam vidjela da se njihov studio trudi ponašati po principima fer stvaralaštva, bila sam nadahnuta raditi s njima.
AL: Gdje se sve mogu nabaviti vaše kolekcije?
MM: Kolekcija Mendrilla Limitedition, pod nazivom The Wave, nadahnuta zvukom u eteru koji nas povezuje, kao i sve druge kolekcije u ponudi mogu se naći na: mendrilla.com/shop, a odabrani se modeli mogu naći i na trendcy.com
BLIC PITANJA
U kakvim se interijerima najbolje osjećate?
Lijepim i čistim. Postoji nešto posebno lijepo u čistoći. Estetski moj ukus varira s vremenom jer sam Vodenjak. Volim stvarati vlastite stilove uređenja, a od tuđih trenutno mi je najdraža unutrašnjost južnoindijskih hramova te amsterdamskih kuća iz 19. stoljeća 🙂
Omiljena destinacija za odmor?
Hrvatski otoci.
S kojim se mislima budite svakog jutra?
Često – ovo je lijep novi dan pun neočekivanih avantura.
Vrlo rijetko – oh, da barem imam još koji sat za odspavati.
Omiljena yoga asana?
Deva i riba.
Najdraži outfit za yogu?
Lalalali sample hlače i crno bijela majica s crtežom školjke.
Fotografije: Filip Čargonja/Mandali Mendrilla
