Možda sam ja posve obična mačka, nađena, spašena, udomljena i pretvorena u Kraljicu. Ja osobno mislim da sam rođena s tim statusom. Imam samopouzdanje, neodoljivu misteriju, ljepotu i eleganciju. Ali, svašta pričaju o meni – da sam sebična, neljubazna, nedruštvena, netolerantna. Da nemam smisla za ovo ili ono. Da sam ‘zli blizanac’ jer imam i brata koji je sav dobroćudan, mekan i popustljiv, dakle, sve ono što ja nisam. A imam i još jednu mačku na koju nitko nije računao, i čije obitavanje u mojem carstvu pravdaju uzrečicom kako nikad ne treba reći nikad. Tu neočekivanu svi vole i svima je draga osim meni, pa mi predbacuju da sam asocijalna, arogantna, zločesta. Nije lako kad o sebi čuješ tako ružne stvari. Kad ti govore da se moraš mijenjati, a ti im odgovaraš da te baš briga za druge. Jer, i sam znaš da to nije istina. Bio ti čovjek ili životinja, biće si koje ima osjećaje i treba ljubav. Moj problem je što mi treba SVA ljubav. Sva ona izgubljena ljubav koja se lomi na druge, a u meni izaziva ljubomoru, zavist i ljutnju. Navodno moje srce nije jedino koje to osjeća, i navodno moram u svakom trenutku znati da ljubav nije razlomak: ili postoji, ili ne. Jer, uvijek te netko voli najviše na svijetu. UVIJEK.
Kraljica Ingica
