Na jeziku cvijeća potočnica simbolizira vjernost u ljubavi, čežnju i sjećanje. Doslovni prijevod botaničkog naziva roda Myosotis glasi “mišje uho” i odnosi se na oblik njihova lista. Rod obuhvaća stotinjak vrsta. Potočnica je dvogodišnja biljka, a osim uobičajenih plavih, postoje i sorte bijelih i svijetloružičastih cvjetova.
Potočnice lijepo izgledaju na miješanim gredicama u kombinaciji s drugim (pro)ljetnicama, kao što su rogate ljubice i tulipani. Idealna je i za sadnju uz rub gredice te kao biljka za popunjavanje praznina između trajnica. Sitni cvjetovi potočnice izgledaju najefektnije kad je nasad gust. Prikladne su i za sadnju u posude na balkonu i terasi.
Sjetva ove dvogodišnje biljke obavlja se u lipnju ili srpnju na otvoreno. Ujesen se biljke presađuju na mjesto na gredici koje im je namijenjeno i gdje će cvjetati sljedeće proljeće. Kad se potočnica primi na mjestu koje joj odgovara, više je nećete morati svake godine iznova sijati jer će se sama rasijavati.
Potočnici najbolje odgovaraju propusna i hranjiva tla. To je nezahtjevna biljka koju nije komplicirano uzgajati. Raste busenasto, a maleni listovi i izbojci prekriveni su dlačicama. Visoka je 20 do 40 centimetara, s dugačkim cvjetnim stabljikama.
Potočnica se zove i nezaboravak, a to značenje nosi i u svojim stranim nazivima. Cvijet je europskog podrijetla i naziv je vezan uz brojne srednjevjekovne legende o vitezovima i djevama kojima su ih poklanjali sa željom da ih ne zaborave. U Njemačkoj u 15. stoljeću se vjerovalo da one koji nose potočnice njihove ljubavi neće zaboraviti. Dame su ga često nosile kao znak vječne ljubavi i odanosti. Veliku simboliku nosi ovaj sićušni, krhki cvjetak.
