Lijenost ili prenatrpanost?

Zašto unatoč tomu što puno radimo ipak ne stižemo sve obaviti? Zašto sve više posustajemo, zašto više nismo u stanju držati sve rokove? Kako prevladati bolest modernog doba, višak informacija, i učiniti život manje opterećenim, mirnijim i sretnijim?

Sutra je rok?! Pa kad se prije prikrao? Ok, imate sto stranica, sad je pet po podne, to je nekih 16 sati do sutra ujutro u devet. Ako podijelimo tih 100 stranica na 16 sati, to je po satu oko šest i pol stranica, pa dobro, nije prestrašno, ako se odmah primite posla, fokusirano, možda stignete… Oko ponoći, nakon 10 prevedenih stranica, litre kave, gledanja kroz prozor i surfanja, uviđate da stvar neće dobro završiti. Sad treba biti mudar. Što ćemo izmisliti sutra? Sad se traži dobar izgovor…

Podijeljena lijenost

Prevođenje, pisanje izvješća, fakultetski ispiti, nacrti, planovi, prezentacije… Mnogi mogu prijaviti isti problem. Čovjek se pita: “Jesam li teška lijenčina? Zašto si to stalno radim?” Još je više zbunjen kad se sjeti što je sve kadar napraviti u kratkom roku, koliko dugo može ostati budan, koliko ima snage kad radi nešto što je doista važno samo njemu. Kakva je to podijeljena lijenost? Malo je lijen, pa malo nije. Zašto se ljudi dovode do situacije krajnjeg stresa jer ne stižu na vrijeme obaviti stvari koje se objektivno moglo odraditi bez većih poteškoća?

Radi se o prokrastinaciji. Riječ je izvedena iz latinskog prefiksa pro– (za, u korist) i riječi crastinus (sutra) i zgodno je poslužila za dijagnosticiranje bolesti suvremenog radnog čovjeka pretrpanog mailovima, papirima, izvješćima… Neko je vrijeme, unatoč izrazu koji je teško izgovoriti i svoj važnosti koja uz njega ide, ipak bilo socijalno neprihvatljivo izvlačiti se na to. Danas je biti prokrastinator s jedne strane jako moderno, a s druge vrlo progresivno. Radi se o otporu načinu života kakav su nam nametnule prilike 21. stoljeća. Korporativni život, život na društvenim mrežama, vrijeđanje ako iste sekunde nismo odgovorili na e-mail, sms, poruku na fejsu…

Nestali off-line život

U današnje vrijeme više ne smijemo tupo gledati kroz prozor, maštati dok prstima uvijamo pramen kose, odmoriti poslije ručka, biti kod kuće u miru i ne  raditi apsolutno ništa. To je luksuz. Dok obaviš sve društvene online i nešto manje offline obveze prošao je dan, tjedan, mjesec, godina. I naravno da se prikrao rok!

Pokret otpora stasao je i do karikature, pa se već 12 godina preko Amazona može kupiti godišnji rokovnik za prokrastinatore, jednostavnog naziva “Do it later!” (Učini to poslije!)

Sam rokovnik nudi brojne ideje za gubljenje vremena: kako crtati cvjetiće po blokiću i krasti Bogu dane… Što sve želiš Napraviti prije nego što ćeš se primiti onoga čega se zapravo trebaš primiti, navedi barem deset takvih stavki…. Koliko god se sve doimalo kao šala, rokovnik je vrlo ljekovit jer ukazuje na sve devijacije u društvu i klopku u koju smo sami upali težeći za napretkom.

Zašto nam se to događa?

Posao smo počeli masovno odgađati jer gubimo energiju zbog prevelike količine informacija kojom nas internet (a i ljudi oko nas!) zatrpava svaki dan. Mozak se isključuje, potpada pod rezignaciju i tupost i na kraju iznalazimo načine da radimo bilo što drugo samo ne ono što bismo trebali, baš poput prkosnog djeteta koje želi isprobati svoje granice.

Psiholozi smatraju da odgađamo stvari za sutra

1. jer smo perfekcionisti i ne želimo ništa napraviti ako nije savršeno (a savršeno ne možemo napraviti ništa jer svaki dan stižu nove i nove informacije)
2. jer nam je to što moramo napraviti zapravo jako odbojno (ne da nam se čistiti garažu npr.)
3. jer imamo osjećaj superiornosti – pa ja to za čas napravim! (nemamo realan osjećaj koliko treba vremena da se nešto napravi da procjenimo da će nam trebati dva dana za izvješće koje se inače radit pet, i onda se dovedemo u stisku u kojoj kreće rezignacija)
4. jer imamo osjećaj inferiornosti – ja tome nisam dorasla! (od početka smišljamo razloge zašto nešto nećemo moći pa i ne započinjemo)

Sukladno tome su psiholozi smislili kako stvari nećemo odgađati ako:

1. trebamo napraviti nešto što nas doista veseli i čime se bavimo iz gušta (snaga unutrašnje strasti)
2. trebamo napraviti nešto za nekoga koga želimo impresionirati (snaga jakih objekata)

Naravno, život nije piknik i baš ne možemo svi uvijek raditi samo ono što volimo, naprotiv. Vrlo često radimo ono što je potrebno i što je nužno, a nije baš da smo ludi za tim (npr. čišćenje stana). Zato rješenje ne treba tržiti u strasti i drive-u, snazi jakih objekata i slično, već u nekoj konkretnoj metodi koja ima provjeren učinak.

Nastavak: Metode upravljanja vremenom