Sredina je listopada. Magla se lagano šulja iz daljine, najavljuje tmurnije dane. Još nije posve svanulo. Nisam pripadnik Elrodovog pokreta ‘Čarobno jutro’ (Miracle Morning) i ne ustajem svako jutro u pet kako bih ‘imala nešto od dana’. Ovo ustajanje u praskozorje posljedica je jednog nezgodno dogovorenog termina, jer je sve ostalo bilo popunjeno…
Kava koju prinosim usnama, onaj prvi gutljaj koji uvijek razbuđuje i grije, jutros ima doista neobičan okus. Mozgu treba određen broj snenih sekundi da shvati kako pijem samo toplu vodu. Nemam se snage ni nasmijati, ustajem s mukom od stola i kuham novu kavu.
Razbijanje rutine
Razbijanjem jutarnje rutine, razbila sam cijeli dan. Kretnje su drukčije, tri puta provjeravam jesam li zaključala stan. Nešto nedostaje. Mislima luta duh koji viče ‘Nešto nije kako treba!’, ‘Nešto si zaboravila napraviti!’. Nešto toliko važno što se nikako ne smije propustiti, pa u meni raste nervoza kroz sve gušći promet. (Odakle svi ovi ljudi? Čini se da je pokret ‘Čarobno jutro’ ipak dosta jak).
Osjećaj da sam nešto propustila u jutro napraviti pratio me je cijeli dan. Tijekom dana se nije dogodilo ništa loše. Nitko mi nije ukazao ni na kakav propust, no nervoza je ostala.
Uvečer sam samoj sebi rekla, ” ‘Ajde dosta, ništa se nije dogodilo”.
Sastanak sa samom sobom
Međutim, dogodilo se. Ujutro sam propustila susret sa samom sobom. Propustila sam samoj sebi reći “Dobro jutro”. Pitati se kako sam i koji su mi planovi za taj dan. Ima li išta važnije od toga? Ako već nisam znala ja, znala je moja duša i cijeli se dan ljutila.
Naši mali dnevni rituali jedino su mjesto gdje se sastajemo sami sa sobom. To su one sitnice koje svakodnevno radimo baš poput te kave ujutro ili paljenja svijeće, meditacije, čitanja uvečer prije spavanja, plesanja, šetnje sa psom, slušanja pjeva ptica u zoru… I što sve već ljudi rade kad mogu biti svoji i kad osvoje prostor i vrijeme samo za sebe.
Kad nam užurban život to oduzme, duša se ljuti, a onda smo ljuti i mi. I to prenosimo na sve oko sebe. Iako ne volimo svjesno o sebi razmišljati da smo sebični, duboko u sebi to ipak jesmo, no to je zdrava sebičnost. Tko nam uopće može biti na prvome mjestu, ako ne mi sami sebi? Kad planirate dan, planirajte u njemu svoje male rituale kao ozbiljne sastanke sa samom sobom. Samo tako ćete moći dati ono najbolje od sebe i drugima.
Mirta Lijović
