Suvremeni život nametnuo nam je toliko obveza da ne stanu u jedan normalan radni dan, u jedan normalan ljudski vijek. Danas više ne stignemo ni maštati o tome što doista želimo, a snovi iz mladosti posve su izblijedjeli. Uhvaćeni u mrežu kredita, obiteljskih obveza i sve duže satnice na poslu, ne stignemo sami sebe pitati što smo doista željeli od života, tko smo mi doista, je li ovo što smo danas ono što smo doista željeli biti.
„Promijenila bih život kad bih imala vremena za to“, knjiga je koju je davno napisala američka duhovna učiteljica Doreen Virtue. Naslov je ironičan i u sebi hvata bit onoga što činimo samima sebi.
Ima li išta važnije od našega života? Kako je moguće da ne nalazimo vrijeme za vlastiti život? A čiji onda život uopće živimo? Čija očekivanja, čije snove realiziramo? Život je mali tračak u vremenu koji nam je netko poklonio u vječnoj vjeri da će se na kraju ipak roditi bar jedan čovjek koji će znati što učiniti s njim.
Što točno radimo da nemamo vremena mijenjati život?
Moramo plaćati račune, pospremati stan, biti dobri roditelji, supruzi, prijatelji, društveno prihvaćene i korisne osobe. A onda se dogodi onaj „jedan dan“. Jednoga dana, naime, probudite se i shvatite da više ne nalazite smisla u toj jurnjavi, da ste umorni, osjećate se staro i kao da ste sve vrijeme samo hranili neku čudnu zvijer u sebi. Neki kažu da joj je ime Ego, a drugi pak tvrde da se zove Strah od života. I toga „jednoga dana“ vidite nešto što vam je prije promaklo. Uvidite da se stvari zapravo jako lijepo mogu odvijati i bez vas. Ta spoznaja, ovisno o stupnju zrelosti duše, nekoga jako pogađa, a drugoga doista oslobađa.
Oslobađajuća je misao da tek 20% onoga što radimo doista ima smisla i nekog efekta na naš život i osobni razvoj, a 80% onog što činimo nema apsolutno nikakvoga smisla. Na 80% mailova uopće ne treba odgovarati i nikad se ništa po tom pitanju neće dogoditi. Niti dobro, niti loše. Na 80% ljudi iz našeg života treba trošiti tek mali tračak energije i svesti ih zapravo na minimum (ako ne i posve maknuti iz svog kruga). Sa zrelošću duše (a duša može sazrijeti bilo kada, to nema veze s godinama) sito postaje sve nepropusnije. Nezrela će duša prigrliti svakoga, no ona zrela uviđa da treba fokusirati svoju energiju. Uviđanjem ove jednostavne istine, odjednom ćete osloboditi vrijeme za sebe i svoje snove.
Zdrava sebičnost
Većinom smo odgajani tako da riječ “sebičnost” tretiramo gotovo kao psovku. I kad nekoga želimo uvrijediti kažemo mu da je sebičan. No, postoji nešto što se zove “zdrava sebičnost”, to je onaj prostor, onaj krug koji ste ocrtali oko sebe, oko svoje jezgre, oko svojih vrijednosti koje ne želite da itko ikada pogazi. Zdrava sebičnost ne dopušta da itko prijeđe tu crtu. Zdrava sebičnost kaže “ne” i to “ne” tretira kao cijelu rečenicu. Ne dodaje razloge. Ne ispričava se. Zdravoj sebičnosti se možemo naučiti.
Kako reći ne?
Mnogo je situacija u kojima se zatječete, a da to zapravo niste htjeli. Preuzmete na sebe neki posao jer niste znali reći ne. Izlazite na neka mjesta na koja vam se uopće ne izlazi, posuđujete novac, a da vam to zapravo jako smeta. Ima i životnih poraza kad se odlučite za npr. studij medicine iako ste zapravo željeli studirati filozofiju, ali niste htjeli razočarati roditelje. Dignete kredit na 30 godina jer su svi oko vas rekli da je razumno imati “svoj” stan, a ne biti podstanar, a vi ste zapravo željeli biti slobodni i u pokretu. Sve ove stvari jednom dođu na naplatu u vidu depresije, ogorčenosti, “pucanja”.
Kako biste to izbjeli, važno je poraditi na toj maloj kratkoj rečenici: “Ne.” ili “Ne, nikako.” ili “Hvala ti, ali ne mogu.” Probajte prvi sljedeći put kad vam se u želucu pojavi ona poznata napetost zbog osjećaja otpora, izgovoriti tih par riječi smireno, ali odlučno i odoljeti porivu da išta objašnjavate. Ne i točka. Izdržite. Prvi put će biti možda malo neugodno. Drugi put nešto lakše. Treći put se vjerojatno i neće dogoditi. Naime, s vremenom takvih pitanja koja izazivaju stezanje želuca bit će sve manje jer se promijenila vaša energija.
Svatko može naučiti reći NE – ljubazno, otvoreno i smireno. Korist je golema: tako ćete znatno manje vremena trošiti na ono što ne želite činiti i ljude s kojima ne želite biti. U knjizi “Kako reći ne” naći ćete pet pet jednostavnih načina da s puno takta kažete NE u gotovo svakoj situaciji te dva osnovna načela da izbjegnete sukobe i osjećaj krivnje.
